…
‘Nemam pojma koji je dan, baš me briga šta se u svijetu zbiva. Samo da te ubili nisu, da si još u meni živa.’
‘Nemam pojma koji je dan, baš me briga šta se u svijetu zbiva. Samo da te ubili nisu, da si još u meni živa.’
Dođe mi da izađem i stojim na ovoj hladnoj kiši čitav dan. Ali danas sumnjam da cu otici dalje od kuhinje.
Mrzim ovakva jutra! A i pitanje je vremena kad ce sve ovo u meni da pukne.
Kako me ulizice nerviraju pa to je strašno. Šefe ovo, šefe ono…pa jbte imate li makar malo dostojanstva?! Ispriča im on neki vic, niđe veze vic, glup ko k, oni svi u smijeh. Ja ono blenuo u njih kontam šta im je?! Vjerovatno bih bolje prošao u životu da sam kao oni ali ne znam…
Od silnih mana koje imam, jedna se posebno istice a to je da lose cijenim ljude. Navest cu nekoliko primjera. Ja imam dvojicu daidza i cijeli zivot sam bio u uvjerenju da je jedan od njih bolja osoba. I was wrong. Ovaj drugi se nadje uvijek tu kad treba. Drugi primjer je iz Mostara. Ja…
Tek sada shvatam Balaševića kad kaže: ‘Prate me duhovi, k'o gladni vukovi a moje vreme tinja kao onaj stari trupac bukovi’, a slušam ga 15 godina. 😀
Sestra mi raskinula dugu vezu i sad bi ja njoj trebao nešto reći na tu temu ali realno, ja o tome nemam blage veze pa je najjbolje da šutim. 😀
Petkod dođem kod svojih da dušu odmorim. Mir, tišina i kafa iz jedne stare džezve. Jedino ovde na sve zaboravim.
Ni na šta u životu nisam stavio tačku. Bio to odnos s nekim, mjesto gdje sam živio ili bilo šta, uvijek ostavim ili zarez ili tri tačke. Jer ono, who knows?!
Postoje 3 zenske osobe koje ja istinski volim: Mama, sestra i amidžinica. Sumnjam da ce se pojaviti cetvrta i uci u ovo odabrano drustvo.