…
Kako sam loš jebote…raspadam se. Nisam spavao ni dva sata, zakasnio pola sata na poso, ljudi mi pričaju nešto ja gledam kroz njih, užas.
…
Moj me život trenutno podsjeća na scenu iz filma Hadersfild u Kovinskoj bolnici koju Glogovac počinje rečenicom “Prst medicinske sestre pritiska prekidač i svetlo se pali svakoga jutra tačno u 5:45….” E tako otprilike i ja ustajem. Navijem 5 alarma, ustanem na zadnji. Jedva se nekako dignem i uglavnom dolazim 15 minuta ranije na pos'o….
…
Nemam pojma koji je dan, baš me briga šta se u svijetu zbiva, samo da te ubili nisu, da si još u meni živa…
…
Jbte, kako bi bilo dobro otići negdje gdje te niko ne zna i početi novi život. Sve češće razmišljam o toj ideji 😀
…
Kakav se koloplet multiglupih okolnosti meni može desiti pa to nisu istine. Specijalci nam upali neko veče u kafanu, kršenje policijskog sata, hoće da nas hapse. 😀 Realno, niđe veze, 23:15, mi taman krenuli kući kad oni banuše. Popisaše nas tamo negdje i pustiše nas kući. Sutra ujutro smo mi zvali, da pokušamo nešto srediti…
…
Sutra ću konačno do Mostara. Nisam dugo bio, 5-6 mjeseci. Taj grad će uvijek biti dio mene i ništa se ne može porediti sa periodom života kog sam tamo proveo.
…
Pokušavam zaboraviti ime, ulicu i broj
…
A kad je sex u pitanju, jedino me alarm jebe svako jutro.
…
Kae, možda sam ja sretan ali je asimptomatično 😀
…
Smanjite očekivanja od ljudi, život će vam biti ljepši. Nema na čemu.