…
Koraci u mjestu, prečice do starih dana…
Koraci u mjestu, prečice do starih dana…
Majra: Šta si misliš koja ti je najveća mana? Alen: Iskrenost. Majra: Ja mislim da to nije mana. Alen: Izvini Majra, ali mene stvarno ne zanima šta ti misliš. Majra: Ipak je mana * * * * * * * * * Svakoj budali psihijatar, a mome paklu obični vratar. Nad ponorom stojim, baš mi…
Kakav divan dan jbte. Tmurno, pada kiša, ja mamuran, boli me glava… Šta čovjek više da poželi od života, realno?!
3 godine, 5 mjeseci, 27 dana. Znaš kako sam ja to gradio čovječe?! To je bila katedrala. Sad nema nigdje ljepše ruševine. Dođe mi da zovem turiste da je obilaze. Svakog dana s tim liježem s tim se budim….ne prolazi znaš.
Ja ponesem kišobran, sunce. Ja ne ponesem kišobran, oluja. Haj ti sad ostani normalan..
Jutros sam ustao u 5 sati. Sat i po prije alarma. Već vidim kako ću danas nekog otjerati u 3 picke materine.
Kakav sam sex sinoć imao u snu s jednom curom….top. Isplak'o sam se k'o godina kad me alarm probudio. 🙁 Taman počeo da joj napišem da sam je sanjao i obrišem. Neću jbte, može šta pogrešno protumačit’. 😀
Kako ovaj vikend prođe brzo, pa to je čudo jedno. Napiješ se u petak, probudiš se i ono već nedjelja uveče.
Sjećam se nekog sebe od prije…
Vjerujem da se sve dešava s razlogom. I moje tri godine izgubljene sa A., i pogrešno izabran i završen fakultet, i pogrešni poslovi, i život u Mostaru, i odlazak iz Mostara, i moj trenutni poso, i svi ljudi koje sam izgubio…. Vjerujem da to u konačnici vodi nečemu. Jel to nešto dobro ili loše, ne…