…

Vjerujem da se sve dešava s razlogom. I moje tri godine izgubljene sa A., i pogrešno izabran i završen fakultet, i pogrešni poslovi, i život u Mostaru, i odlazak iz Mostara, i moj trenutni poso, i svi ljudi koje sam izgubio…. Vjerujem da to u konačnici vodi nečemu. Jel to nešto dobro ili loše, ne znam. Znam da nisam spreman…kao što nisam bio spreman ni na sve ostalo što me onako usput ogrebalo, što me tu i tamo zaparalo pa sad skrivam ožiljke skrivajući se i bježeći. Jebiga, ne može se zauvijek bježati….