…

Napustio sam Mostar. Ovaj put definitivno. Zbog posla naravno. Ne mogu reći da mi ne fali jer sam tamo proveo 6 godina ali nije me više ništa vezalo za taj grad.

Posao koji sam tu dobio je normalan. Vjerovatno prvi normalan posao u životu.

U međuvremenu mi se desila i završila jedna fina priča. Sa pokrivenom djevojkom, zamisli. Viđali smo se par mjeseci i taman kad sam pomislio da bi od toga moglo i biti nešto, ona kaže da sam joj preveliko iskušenje, da je previše zaljubljena, da ne želi ukaljati obraz i da je najbolje da završimo s tim. Ja iskreno nisam ni shvatio šta je time htjela reći ali definitivno mnogo bolje od onog ‘Možemo ostati prijatelji’.

Uzeo sam pauzu, razmišljam kojoj od bivših da se javim. Nešto u fazonu ‘Na poslu ne radim ništa pa često mislim na tebe’. Samo što ni sa jednom bivšom nisam u nekim Bog zna kako dobrim odnosima hehe.

Od ostalih dešavanja, vrijedi istaći da mi je prije 9 dana bio 29ti rođendan, Zadnji koji brojim 🙂